Rođenje Isusa Hrista je proročanstvo o Njegovoj smrti i vaskrsenju
(Sličnosti između rođenja i smrti Isusa Hrista)
Božić je jedan od najprihvaćenijih religioznih praznika za prosečnog čoveka, jer umesto Boga kao sudije za grehe, ljudi vide bespomoćno, siromašno dete rođeno u štali.
Na zapadu čak i ateisti razmenjuju poklone, a Božić je mnogima izvor velike zarade.
Međutim, manje poznati aspekt Božića jeste da okolnosti u kojima je Isus rođen predstavljaju proročanstvo za Njegovu smrt i vaskrsenje 33 godine posle Njegovog rođenja.
Rođenje Mesije opisuje buduće najvažnije detalje iz plana koji je Bog napravio da spasi ljude.
Između Hristovog rođenja i Njegove smrti i vaskrsenja postoji simetrija, to jest niz paralelnih događaja, koji ukazuju da je Isusovo rođenje Bog pažljivo dizajnirao da opiše Njegovu misiju da spasi ljudi koji su se udaljili od Boga.
Ove paralele ne vide se na Božićnim razglednicama, nego je potrebno pažljivo pročitati Biblijske tekstove i uporediti početak i kraj Hristovog života na Zemlji.
Da li ste primetili da se anđeli pojavljuju i prilikom rođenja i prilikom Hristovog vaskrsenja?
Nevolja i muke postoje i prilikom porođaja i prilikom raspeća, a u oba događaja pretvaraju se u radost: jednom zbog rođenja deteta, a drugi put zbog vaskrsenje Mesije.
Isusovo telo umotano je u platno i prilikom rođenja i prilikom smrti; a neko van porodice je doneo mirise na poklon. Ovo su samo neke paralele između rođenja i vaskrsenja Isusa Hrista, a sada pogledajmo detaljnije.
1. Marija i Josif
I Isusovo začeće i Njegovo vaskrsenje bili su natprirodni događaji. Pošto je reč o vanrednim i nesvakidašnjim događajima, verovatnoća da će se poklopiti čuda koja se dešavaju na početku i na kraju nečijeg života – veoma je mala.
Na početku treba primetiti da smo saznali detalje o Isusovom rođenju preko Marije i Josifa iz Nazareta, koji su direktni svedoci događaja.
Slično tome, svedoci događaja oko Isusove smrti i vaskrsenja bili su takođe Marija (ali iz Magdale) i Josif (iz Arimateje).
Dakle, dve osobe istih imena pojavljuju se i na početku i na kraju Evanđelja.
Marija iz Nazareta bila je toliko pobožna da je rizikovala svoj ugled da bi učinila ono što je Bog od nje tražio.
Iako je bila osoba visoke moralne čistote i odana Bogu, ljudi su je smatrali nemoralnom jer nisu verovali da je zaista dete koje nosi plod Duha Svetog, a ne njenog još nevenčanog verenika i kasnije muža Josifa.
S druge strane, Marija Magdalena izgubila je svoju reputaciju nemoralnim životom, ali je prepoznavanjem Isusa kao Mesije dobila oproštenje greha i počela novi, duhovno čist život (Luka 8:2).
Jedna Marija je od moralne čistote proglašna za nemoralnu od strane ljudi, a drugoj Mariji je od nemoralnog života obnovljena moralna čistota od strane Boga.
Takođe, Josif iz Nazareta pobrinuo se za tek rođenog Isusa tako što Ga je odveo u Egipat, a Josif iz Arimateje pobrinuo se za tek umrlog Isusa tako što je pripremio njegovo telo za sahranu.
2. Tuga i bol koji postaju velika radost
Pogledajmo dalje sličnosti između Marije iz Nazareta i Marije iz Magdale.
Marije iz Nazareta morala je da prođe kroz porođajne bolove u teškim okolnostima, van svoje kuće i to u štali, zbog nedostatka smestaja u vreme popisa.
Slično tome, Marija iz Magdale je u jutro vaskrsenja bila skrhana bolom zbog smrti Mesije koji joj je oprostio grehe i povratio dostojanstvo ljudskog bića (Luka 23:55).
Isus je čak direktno rekao da će zbog Njegove smrti apostoli i učenici, a među njima i Marija, doživeti veliku tugu koju je uporedio sa bolom žene koja se porađa:
“Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Žena kad rađa trpi muku; jer dođe čas njezin: ali kad rodi dete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovek na svet. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti neće niko uzeti od vas” (Jovan 16:20-22).
Dakle, Isus je uporedio bol Marije Magdalene i apostola zbog Njegove smrti, sa bolovima žene koja se porađa.
Na ovaj način Isus je lično napravio vezu između Njegovog rođenja i Njegovog smrti, preko bola koji će ljudi doživeti u oba slučaja.
Zapazite da je Isus rekao da posle ovih bolova nastaje radost. (“ali kad rodi dete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovek na svet. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti neće niko uzeti od vas” (Jovan 16:21,22).)
Tuga i bol Marije iz Nazareta (zbog porođajnih muka) pretvorila se u veliku radost kada se Isus rodio.
Isto tako se tuga Marija iz Magdale pretvorila u veliku radost kada je videla Isusa živog u jutro vaskrsenja! (Jovan 16:20-22 i Jovan 20:15-16,18)
Marija iz Nazareta dva puta je proživela ovo iskustvo ekstremnog bola koji se pretvorio u radost.
Na dan kad je Marija prvi put donela Isusa u hram, prorok Simeon je prorekao da će joj mač probosti srce (Luka 2:35) i to se dogodilo kada je Isus osuđen na krst i kada je umro.
Bol zbog smrti njenog deteta pretvorio se u ogromnu radost u trenutku kada je Isus vaskrsao, kao i kada se rodio.
3. Čudo: Izlazak iz mesta u koje niko ranije nije stavljen
Kad čitamo Bibliju treba zapaziti detalje koji su istaknuti, jer postoji svrha zašto je naglašen neki događaj.
Na primer, u Bibliji piše da je Isus sahranjen u novi grob, u koji niko ranije nije bio sahranjen (“I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isečen, u kome niko ne beše nikad metnut” Luka 23.53).
Izgleda kao da ovaj detalj nije bitan za samu smrt, sahranu i vaskrsenje Isusa Hrista.
Međutim, ipak je naglašeno da je Isus sahranjen u grob Josifa iz Arimateje u koji niko pre nije bio sahranjen, a ne u njegov grob kako bi bilo očekivano (Matej 27:60 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu).
Takođe je naglašeno da je prilikom rođenja Isus stavljen na neuobičajeno mesto - u jasle, umesto u dečiji krevetac kako bi bilo uobičajeno.
Naglašeni su neuobičajeni detalji, jer bi bilo lakše ispuniti proročanstvo u kojem su detalji tradicionalno ponašanje većine ljudi.
Međutim, kada je naglašen detalj neuobičajena pojava, takvo proročanstvo je veoma teško namestiti. Ispunjenje je obično jedan jedini istorijski događaj koji se odigrao na takav način.
Isus je rođen na natprirodan način, i Isus je izašao iz groba na natprirodan način, vaskrsenjem.
Ne samo da je Isus položen u grob u koji niko ranije nije sahranjen, nego je Isus i izašao iz groba u koji niko ranije nije položen.
Ako se pitate sa čim je ovo paralelno prilikom Isusovog rođenja, setite se da je Marija iz Nazareta bila device kada je rodila Isusa. “A Marija reče anđelu: kako će to biti kad ja ne znam za muža?” Luka 1:34
U Marijinoj materici nije bilo dece pre Isusovog rođenja. Isus je čudesno rođen iz materice u koju niko pre nije bio položen (Luka 1:34).
Ako vam ovo zvuči kao neprikladno tumačenje, treba pogledati kako Biblija opisuje grob, to jest zemlju u koju se umrla osoba zakopava.
Bog je stvorio prvog čoveka Adama od “praha zemaljskog”, i posle pada u greh ljudima je rečeno da će se vratiti u zemaljski prah od kojeg su stvoreni na početku, to jest da će umreti.
Svi hemijski elementi čovečijeg tela nalaze se u zemlji, a kada čovek umre, telo se raspada i vraća u zemlju.
Zato su pisci Biblije posmatrali zemlju kao matericu ljudskog roda, utrobu iz koje su ljudi proizašli kada nas je Bog stvorio.
Zato je Isus Nikodimu opisao proces spasenja kao novo rađanje, jer stari grešni čovek treba da umre, a treba da se rodi novi čovek koji će živeti bez greha.
Bog će takođe sve mrtve vaskrsnuti iz zemlje u koju su položeni, da prime večni život ili večnu smrt.
Jov je takođe govorio o “utrobi” zemlje kao materici. Kada su se nevolje sručile na njega, rekao je da kao što je go došao na ovaj svet kroz utrobu svoje majke (to jest bez imovine), tako će se go (takođe jest bez imovine) i vratiti “tamo” – misleći da će otići u grob (Jov 1:21) a ne u utrobu majke.
Jov je verom video da će u utrobi zemlje da čeka vaskrsenje (Jov 19:26).
David je takođe govorio o utrobi svoje majke gde je “sastavljen, izatkan”, kao da je stvoren u dubini zemlje!
“Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su dela tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.” (Psalam 139:13-15).
Kada znamo Biblijsku analogiju između materice iz koja se rađa dete koja je upoređena sa zemljom iz koje je prvi čovek Adam stvoren, možemo lako da razumemo kako je čitaoc Starog Zaveta mogao da razume da to što je Isusa rođen iz utrobe koja do tada nije rađala simboliše Njegov izlazak iz groba u koji niko nije položen nakon vaskrsenja.
4. Umotan u platno
Josif i Marija bili su sami kada se Marija porodila. Pošto se Marija tek porodila,
Josif je oprao telo bebe od krvi posle rođenja, prema uredbi koju je Bog propisao za čišćenje od krvi.
Pranje krvi bilo je neophodno u najmanju ruku da bi se sprečila infekcija.
Na sličan način se i telo umrlog opere pre sahrane, a u Isusovom slučaju oprano je takođe od krvi, kao i prilikom rođenja.
To je učinio ponovo Josif – ali iz Arimateje, koji je uzeo telo od Pilata („I uzevši Josif telo zavi ga u platno čisto.“ Matej 27:59).
Posle rođenja, Isus je povijen u platno po običaju, da bi se kod bebe sprečila hipotermija (Luka 2.7), to jest sniženje telesne temperature ispod normale.
Posle smrti Isusovo telo takođe je umotano u platno po običaju: “I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.” Jovan 19:40
Običaj sahranjivanja umotavanjem u platno vidi se i kada je Isus vaskrsao Lazara, a prva stvar koju je tražio od ljudi bila je da sa Lazara skinu platno kojim je bio umotan.
“I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdrešite ga i pustite nek ide” Jovan 11.44
U oba slučaja, uvijanje u platno obavio je Josif, prvi put Josif iz Nazareta, a drugi put Josif iz Arimateje (Jovan 19:38–40).
5. Jasle
Tako povijeno dete stavljeno je u jasle. U ovoj neobičnoj kolevci,
Isus je kao beba izgledao slično kao na dan kada je sahranjen u kameni grob.
Povijeno dete u jaslama izgledalo je slično kao mrtvac umotan u platno u kovčegu u koji se sahranjuje, to jest kao Isus na dan kada su ga sahranili.
U oba slučaja neko drugi je morao da se pobrine oko njih, jer sami nisu mogli da brinu za sebe. Dete je bilo živo, ali je izgledalo kao da je spremno za sahranu.
Kad ljudi zamišljaju kako su izgledale jasle u koje je Isus stavljen, pod uticajem Božićnih razglednica i filmova ljudi zamišljaju drvene jasle.
Međutim, u Siriji i Palestini jasle su bile izdubljen kamen krečnjak. Jasle od kamena duže su trajale od drvenih.
Čak i danas postoje kamene jasle od krečnjaka u Megidu, koje su stare čak 3000 godina, i predstavljaju jasle iz štala cara Solomuna.
Kamene jasle još bolje oslikavaju Isusovu sahranu, pošto je Isus stavljen u grob od kamena, isklesan u steni (Luka 23.54; Jovan 19:41).
Dakle, jasle u kojima se nalazilo dete umotano u platno izgledalo je kao grobnica.
6. Anđeli
Zanimljivo je su u oba događaja anđeli objavili radosnu vest, a da su se ljudi oba puta uplašili.
“I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo… i ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskih, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.” Luka 2.9,13,14.
“A anđeo odgovarajući reče ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovde: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod.” Matej 28:5,6
“I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde; nego ustade” (Luka 24.4-7).
Dakle, oba puta, i prilikom rođenja i prilikom smrti Isusa Hrista, anđeli su se pojavili da objave ljudima radosnu vest i umire strah koji su ljudi tada osećali.
7. Pastiri
Kad se Hristos rodio, anđeli su se javili pastirima da se rodio Mesija i poslali ih da mu se poklone.
S druge strane, među darovima koje je Bog dao svom narodu, jeste i dar da budu “pastiri” (“I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje” Efescima 4:11).
Rečju pastiri Bog je opisao duhovnu brigu za ljude koju On očekuje da religiozni ljudi imaju prema drugim ljudima, kao pastiri koji štite stado.
Isus posle vaskrsenja kaže Petru “Pasi jaganjce moje.” i “Pasi ovce moje.” Jovan 21.15-17
Petar poziva i druge starešine crkve: “Pasite stado Božije, koje vam je predato” 1.Petrova 5.2
Petar i Jovan došli su na grob da se uvere da je Isus zaista vaskrsao, a kasnije se Isus pojavljuje pred svim apostolima koji se klanjaju pred Njim, kao što su se i pastiri poklonili prilikom Isusovog rođenja kad su se uverili da je istina ono što su im anđeli rekli.
7b. Znak
Obratite pažnju da anđeo kaže pastirima da će videte znak koji je potvrda da je dete tek rođeni Mesija:
“I eto vam znaka: naći ćete dete povito gde leži u jaslima.” Luka 2:12
Grčka reč “sēmeion” znači: “znak, čudo, vanredni događaj”.
Postavlja se pitanje o kakvom je znaku reč.
Činjenica da je dete povijeno nije specifična, jer je svako dete povijeno kad se rodi.
Neobična je činjenica što je dete stavljeno u jasle, a ne u kolevku.
Po tome su pastiri znali da su našli Mesiju, jer je to bilo sigurno jedino novorođenče koje je stavljeno u jasle.
Međutim, na šta ovaj znak ukazuje?
Dete umotano u platno na sličan način kao što su umotavali i umrle ljude, leži u kamenim jaslama i izgleda kao osoba koju sahranjuju.
Dete je bilo živo, a od rođenja je izgledalo kao da ukazuje na svoju smrt.
Znak koji je dat pastirima kao radosna vest, bio je da je ovo dete rođeno da bi umrlo i ponovo oživelo!
Ovaj znak bio je proročanstvo da će Mesija u budućnosti umreti za grehe ljudi, biće uvijen u platno i sahranjen u kameni grob iz kojeg će vaskrsnuti i izaći živ.
Znak koji su anđeli dali pastirima bilo je proročanstvo o misiji koju će Isus ostvariti na kraju svog života na Zemlji.
Postoji još jedno duboko značenje znaka koji je dat pastirima.
Jasle su mesto gde se hrani i poji stoka.
Izgledalo je da Biblija ukazuje da će ovo dete obezbediti duhovnu hranu za duhovno gladne ljude.
Ovaj proročki znak dat pastirima prilikom rođenja takođe je simetričan sa poslednjim večerom, dan pre Isusove smrti.
Na poslednjoj večeri Isus je ponudio sebe kao hleb života. Zato mesto gde je Isus rođen - Vitlejem, sasvim opravdano nosi ime “Kuća Hleba!”
Obratite pažnju da su pastiri požurili da vide dete u jaslama “I dođoše brzo” (Luka 2:16) i da su Petar i Jovan kao pastiri Božjeg stada požurili da vide Isusov prazan grob da se uvere da je Isus vaskrsao “Trčahu pak oba zajedno” Jovan 20:4), i nalaze laneno platno u koje je Isus bio umotan za sahranu (Luka 24.12).
8. Mirisi
Sledeća paralela jeste da i prilikom rođenja i prilikom smrti Mesije, neko donosi mirise.
Mudraci su doneli kao dar tamjan i smirnu, koja se koristila za pomazivanje umrlih kako bi neutralisala zadah raspadanja (“pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom” Matej 2:11).
Nikodim je za sahranu doneo mirise, smirnu i aloju
(“A dođe i Nikodim, koji pre dolazi k Isusu noću, i donese pomešane smirne i aloja oko sto litara.” Jovan 19:39) kao što su mudraci prilikom rođenja doneli smirnu i tamjan. Kako su čudni putevi Gospodnji!
Kraj Isusovog života i u ovom detalju neverovatno je ličio na početak Njegovog života!
Mirisima je natopljeno laneno platno kojim je Isus obavijen (“I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju. Jovan 19:40).
Na dan vaskrsenja, žene su takođe donele mirise: “I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.” Marko 16:1
Zlato i tamjan koje su mudraci doneli tiču se drugih delova Isusove misije za spasenje ljudi.
Stranci traže Mesiju
Treba primetiti da kao što su prilikom rođenja, Isusa tražili mudraci sa istoka, dakle stranci, nejevreji, isto tako su pred Hristovo stradanje Isusa tražili Grci, (stranci, nejevreji). Pogledajte kako je Isus reagovao kad je čuo da su stranci došli u hram i tražili da ga vide:
“A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovečij. Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi.” Jovan 12:23,24
Dolazak stranaca da vide Mesiju za Isusa je bio ZNAK da je došao trenutak da umre i da vaskrsne. Kako je Isus to prepoznao kao znak?
Zato što se isto to dogodilo kada se On rodio – stranci su došli da ga vide.
Ako su okolnosti Isusovog rođenja bile proročanstvo za Njegovu smrt i vaskrsenje, onda je dolazak mudraca (koji su stranci u Izraelu) ukazivao da će pred Njegovo stradanje takođe stranci da ga prepoznaju kao Mesiju i dođu da ga vide.
Zato Isus kaže da je došao trenutak da se proslavi, tako što će kao zrno pšenice da bude zakopan u zemlju da umre, a zatim će oživeti i roditi veliki rod – vaskrsenje ljudi koji veruju Bogu.
Svetlost i tama
Prilikom Hristovog rođenja, mudraci su pratili zvezdu koja ih je vodila do mesta gde se Isus rodio.
Ta zvezda je bila neobično svetlo, a mudraci su zapazili da se kreće drugačije od ostalih nebeskih tela, jer je mogla da stane iznad određenog mesta i da nastavi da se kreće.
“…A to i zvezda koju su videli na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gde beše dete. A kad videše zvezdu gde je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.” Matej 2:9,10
Logično je da zvezda predstavlja grupu anđela koja je vodila mudrace i pastire do mesta gde se Mesija rodio.
S druge strane, dok je Isus bio na krstu, natprirodna tama spustila se usred dana na Jerusalim.
“A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sata devetoga.” Matej 27:45
Isusovo rođenje bilo je svetlost svetu, a Njegova smrt je tama za ljude koji su odbacili Boga i osudili Isusa na smrt.
Zvezda je mogla da vodi mudrace direktno u Vitlejem, ali ih je prvo dovela u Jerusalim.
Pitanje je zašto prvo u Jerusalim?
Pa zato što će Jerusalim pokriti tama na dan kada su osudili Mesiju na smrt.
Kontrastna osećanja: radost i strah
Suprotnost predstavlja i radost svih koji su došli da vide Mesiju koji se rodio, u odnosu na strah ljudi ispod krsta kada se spustila natprirodna tama.
“A kad videše zvezdu gde je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.” Matej 2:10
“I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje.” Luka 23:45,48
Car Judejski
Takođe, prilikom Isusovog rođenja mudraci pitaju “Gde je car Judejski što se rodio?” Matej 2:2
Odgovor na ovo pitanje nalazimo na kraju Evanđelja, kada je Pilat naredio da zakucaju tablu iznad Isusa na krstu na kojoj je pisalo:
“I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski” Mateju 27:37
Isus je došao kod svojih I oni su ga odbacili, dok su se mudraci poklonili Isusu iako su bili stranci, jer su prepoznali da je car ne samo Judeje, nego Mesija, Spasitelj sveta.
Verske vođe Izraela tražile su Isusa da ga ubiju, kao što je car Irod na početku tražio da ga ubije kad je od mudraca čuo da traže cara Judejskog.
Kada je Irod tražio da ubije Isusa, anđeo je tražio od Marije I Josifa da odnesu bebu u Egipat, jer još nije došao trenutak da umre.
Međutim, u Getsimaniji anđeo hrabri Isusa da se dobrovoljno preda i bude osuđen na smrt, jer je došao trenutak da umre:
“Oče! Kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. A anđeo mu se javi s neba, i krepi ga.” Luka 22:42,43
Sveti Duh
Pred Hristovo rođenje anđeo je rekao Mariji iz Nazareta da će Sveti Duh sići na nju kako bi joj dao silu od Boga.
Radilo se o bezgrešnom začeću Mesije, ali pogledajte anđelov neobičan izbor reči:
“I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij” Luka 1:35
Dakle, Sveti Duh je dao Mariji Božju silu.
Nakon Hristovog vaskrsenja, Isus je učenicima dao slično uputstvo:
“I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.” Luka 24:49
Trebalo je da čekaju do Pedesetnice da se Sveti Duh izlije na njih, i da im silu da po celom svetu govore o spasenju koje nam je Bog obezbedio preko Mesije.
“Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas” Dela 1:8
Dakle, i u ovom slučaju sišao je Sveti Duh i dao im Božju silu, to jest “silu s visine”.
Na sličan način Bog radi sa svakim pojedincem. Svetim Duhom nam daje silu, prolazimo kroz nevolje i probleme koji se na kraju pretvaraju u radost zbog vaskrsenja i večnog života sa Bogom posle drugog Hristovog dolaska.
S nama Bog
Evanđelista Matej rekao je da Isusovo rođenje predstavlja ispunjenje Isaijinog proročanstva da će Bog biti sa svojim narodom:
“Eto, devojka (devica) će zatrudneti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog.” Matej 1:23
Na kraju evanđelja, poslednje reči koje je Isus rekao učenicima, bile su: “…I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin.” Matej 28.20
Zašto je Hristovo rođenje važno?
Simetrija između Isusovog rođenja i Njegove smrti i vaskrsenja upadljiva je i prelepa, ali estetski ugođaj nije glavna poruka teksta.
Očigledno da je namera teksta o Hristovom rođenju bila da bude proročanstvo za Hristovu smrt i vaskrsenje.
Ljudi koji su gledali poslednji dan Isusovog života i Njegovo vaskrsnje, nisu mogli da se ne sete prvih dana Njegovog života kako im ih je opisala Marija iz Nazareta, sva čuda koja su bila van prirodnog toka događaja.
Biblijski tekst koji opisuje Isusovo rođenje kao ogledalo u kojem se vide događaji na kraju Hristovog života i Njegovo vaskrsenje.
Hristovo rođenje je odjek događaja o Hristovoj smrti i vaskrsenju. Ljudi koji su znali kako se odigralo Hristovo rođenje, mogli su da vide koja je svrha deteta koje se rodilo.
Na žalost, samo pastiri, mudraci iz daleke zemlje i mali broj ljudi obratio je pažnju na rođenje Mesije, pa je većina ljudi bila nespremna i razočarana kada je Mesija stradao, ne znajući da sledi Njegovo vaskrsenje.
Bog je nadahnuo Bibliju da nam da značajna proročanstva o stvarima koje treba da znamo da bi doneli značajne odluke za svoj život.
Kao što je Bog planirao i ispunio paralele između početka i kraja Isusovog života, tako će ispuniti i proročanstva vezana za drugi Hristov dolazak koji je pred nama.
Bilo je mnogo religioznih ljudi koji su svojim tumačenjima i tradicijama izopačili Božje otkrivenje, pa nisu prepoznali Mesiju, niti su mu verovali.
Samo mali broj iskrenih ljudi prepoznali su Mesiju i poverovali mu. Na sličan način će ljudi odlučiti za ili protiv Boga i pred drugi Hristov dolazak.
U zavisnosti od odluke svakog čoveka koji je ikada živeo na zemlji, Bog će izvršiti presudu za spasenje ili za večnu smrt.
Pred svakog od nas stavljen izbor između života i smrti, između života sa Bogom ili bez Boga.
Bog koji je ovako planirao u prošlosti, sigurno će ispuniti svoj plan u budućnosti, da ukloni greh iz svemira i spase ljude koji su se pokajali za greh i vratili Bogu.
Bog je pokazao da hoće i može da nas spasi, a izbor je na nama.
Božić je jedan od najprihvaćenijih religioznih praznika za prosečnog čoveka, jer umesto Boga kao sudije za grehe, ljudi vide bespomoćno, siromašno dete rođeno u štali.
Na zapadu čak i ateisti razmenjuju poklone, a Božić je mnogima izvor velike zarade.
Međutim, manje poznati aspekt Božića jeste da okolnosti u kojima je Isus rođen predstavljaju proročanstvo za Njegovu smrt i vaskrsenje 33 godine posle Njegovog rođenja.
Rođenje Mesije opisuje buduće najvažnije detalje iz plana koji je Bog napravio da spasi ljude.
Između Hristovog rođenja i Njegove smrti i vaskrsenja postoji simetrija, to jest niz paralelnih događaja, koji ukazuju da je Isusovo rođenje Bog pažljivo dizajnirao da opiše Njegovu misiju da spasi ljudi koji su se udaljili od Boga.
Ove paralele ne vide se na Božićnim razglednicama, nego je potrebno pažljivo pročitati Biblijske tekstove i uporediti početak i kraj Hristovog života na Zemlji.
Da li ste primetili da se anđeli pojavljuju i prilikom rođenja i prilikom Hristovog vaskrsenja?
Nevolja i muke postoje i prilikom porođaja i prilikom raspeća, a u oba događaja pretvaraju se u radost: jednom zbog rođenja deteta, a drugi put zbog vaskrsenje Mesije.
Isusovo telo umotano je u platno i prilikom rođenja i prilikom smrti; a neko van porodice je doneo mirise na poklon. Ovo su samo neke paralele između rođenja i vaskrsenja Isusa Hrista, a sada pogledajmo detaljnije.
1. Marija i Josif
I Isusovo začeće i Njegovo vaskrsenje bili su natprirodni događaji. Pošto je reč o vanrednim i nesvakidašnjim događajima, verovatnoća da će se poklopiti čuda koja se dešavaju na početku i na kraju nečijeg života – veoma je mala.
Na početku treba primetiti da smo saznali detalje o Isusovom rođenju preko Marije i Josifa iz Nazareta, koji su direktni svedoci događaja.
Slično tome, svedoci događaja oko Isusove smrti i vaskrsenja bili su takođe Marija (ali iz Magdale) i Josif (iz Arimateje).
Dakle, dve osobe istih imena pojavljuju se i na početku i na kraju Evanđelja.
Marija iz Nazareta bila je toliko pobožna da je rizikovala svoj ugled da bi učinila ono što je Bog od nje tražio.
Iako je bila osoba visoke moralne čistote i odana Bogu, ljudi su je smatrali nemoralnom jer nisu verovali da je zaista dete koje nosi plod Duha Svetog, a ne njenog još nevenčanog verenika i kasnije muža Josifa.
S druge strane, Marija Magdalena izgubila je svoju reputaciju nemoralnim životom, ali je prepoznavanjem Isusa kao Mesije dobila oproštenje greha i počela novi, duhovno čist život (Luka 8:2).
Jedna Marija je od moralne čistote proglašna za nemoralnu od strane ljudi, a drugoj Mariji je od nemoralnog života obnovljena moralna čistota od strane Boga.
Takođe, Josif iz Nazareta pobrinuo se za tek rođenog Isusa tako što Ga je odveo u Egipat, a Josif iz Arimateje pobrinuo se za tek umrlog Isusa tako što je pripremio njegovo telo za sahranu.
2. Tuga i bol koji postaju velika radost
Pogledajmo dalje sličnosti između Marije iz Nazareta i Marije iz Magdale.
Marije iz Nazareta morala je da prođe kroz porođajne bolove u teškim okolnostima, van svoje kuće i to u štali, zbog nedostatka smestaja u vreme popisa.
Slično tome, Marija iz Magdale je u jutro vaskrsenja bila skrhana bolom zbog smrti Mesije koji joj je oprostio grehe i povratio dostojanstvo ljudskog bića (Luka 23:55).
Isus je čak direktno rekao da će zbog Njegove smrti apostoli i učenici, a među njima i Marija, doživeti veliku tugu koju je uporedio sa bolom žene koja se porađa:
“Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Žena kad rađa trpi muku; jer dođe čas njezin: ali kad rodi dete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovek na svet. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti neće niko uzeti od vas” (Jovan 16:20-22).
Dakle, Isus je uporedio bol Marije Magdalene i apostola zbog Njegove smrti, sa bolovima žene koja se porađa.
Na ovaj način Isus je lično napravio vezu između Njegovog rođenja i Njegovog smrti, preko bola koji će ljudi doživeti u oba slučaja.
Zapazite da je Isus rekao da posle ovih bolova nastaje radost. (“ali kad rodi dete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovek na svet. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti neće niko uzeti od vas” (Jovan 16:21,22).)
Tuga i bol Marije iz Nazareta (zbog porođajnih muka) pretvorila se u veliku radost kada se Isus rodio.
Isto tako se tuga Marija iz Magdale pretvorila u veliku radost kada je videla Isusa živog u jutro vaskrsenja! (Jovan 16:20-22 i Jovan 20:15-16,18)
Marija iz Nazareta dva puta je proživela ovo iskustvo ekstremnog bola koji se pretvorio u radost.
Na dan kad je Marija prvi put donela Isusa u hram, prorok Simeon je prorekao da će joj mač probosti srce (Luka 2:35) i to se dogodilo kada je Isus osuđen na krst i kada je umro.
Bol zbog smrti njenog deteta pretvorio se u ogromnu radost u trenutku kada je Isus vaskrsao, kao i kada se rodio.
3. Čudo: Izlazak iz mesta u koje niko ranije nije stavljen
Kad čitamo Bibliju treba zapaziti detalje koji su istaknuti, jer postoji svrha zašto je naglašen neki događaj.
Na primer, u Bibliji piše da je Isus sahranjen u novi grob, u koji niko ranije nije bio sahranjen (“I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isečen, u kome niko ne beše nikad metnut” Luka 23.53).
Izgleda kao da ovaj detalj nije bitan za samu smrt, sahranu i vaskrsenje Isusa Hrista.
Međutim, ipak je naglašeno da je Isus sahranjen u grob Josifa iz Arimateje u koji niko pre nije bio sahranjen, a ne u njegov grob kako bi bilo očekivano (Matej 27:60 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu).
Takođe je naglašeno da je prilikom rođenja Isus stavljen na neuobičajeno mesto - u jasle, umesto u dečiji krevetac kako bi bilo uobičajeno.
Naglašeni su neuobičajeni detalji, jer bi bilo lakše ispuniti proročanstvo u kojem su detalji tradicionalno ponašanje većine ljudi.
Međutim, kada je naglašen detalj neuobičajena pojava, takvo proročanstvo je veoma teško namestiti. Ispunjenje je obično jedan jedini istorijski događaj koji se odigrao na takav način.
Isus je rođen na natprirodan način, i Isus je izašao iz groba na natprirodan način, vaskrsenjem.
Ne samo da je Isus položen u grob u koji niko ranije nije sahranjen, nego je Isus i izašao iz groba u koji niko ranije nije položen.
Ako se pitate sa čim je ovo paralelno prilikom Isusovog rođenja, setite se da je Marija iz Nazareta bila device kada je rodila Isusa. “A Marija reče anđelu: kako će to biti kad ja ne znam za muža?” Luka 1:34
U Marijinoj materici nije bilo dece pre Isusovog rođenja. Isus je čudesno rođen iz materice u koju niko pre nije bio položen (Luka 1:34).
Ako vam ovo zvuči kao neprikladno tumačenje, treba pogledati kako Biblija opisuje grob, to jest zemlju u koju se umrla osoba zakopava.
Bog je stvorio prvog čoveka Adama od “praha zemaljskog”, i posle pada u greh ljudima je rečeno da će se vratiti u zemaljski prah od kojeg su stvoreni na početku, to jest da će umreti.
Svi hemijski elementi čovečijeg tela nalaze se u zemlji, a kada čovek umre, telo se raspada i vraća u zemlju.
Zato su pisci Biblije posmatrali zemlju kao matericu ljudskog roda, utrobu iz koje su ljudi proizašli kada nas je Bog stvorio.
Zato je Isus Nikodimu opisao proces spasenja kao novo rađanje, jer stari grešni čovek treba da umre, a treba da se rodi novi čovek koji će živeti bez greha.
Bog će takođe sve mrtve vaskrsnuti iz zemlje u koju su položeni, da prime večni život ili večnu smrt.
Jov je takođe govorio o “utrobi” zemlje kao materici. Kada su se nevolje sručile na njega, rekao je da kao što je go došao na ovaj svet kroz utrobu svoje majke (to jest bez imovine), tako će se go (takođe jest bez imovine) i vratiti “tamo” – misleći da će otići u grob (Jov 1:21) a ne u utrobu majke.
Jov je verom video da će u utrobi zemlje da čeka vaskrsenje (Jov 19:26).
David je takođe govorio o utrobi svoje majke gde je “sastavljen, izatkan”, kao da je stvoren u dubini zemlje!
“Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su dela tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.” (Psalam 139:13-15).
Kada znamo Biblijsku analogiju između materice iz koja se rađa dete koja je upoređena sa zemljom iz koje je prvi čovek Adam stvoren, možemo lako da razumemo kako je čitaoc Starog Zaveta mogao da razume da to što je Isusa rođen iz utrobe koja do tada nije rađala simboliše Njegov izlazak iz groba u koji niko nije položen nakon vaskrsenja.
4. Umotan u platno
Josif i Marija bili su sami kada se Marija porodila. Pošto se Marija tek porodila,
Josif je oprao telo bebe od krvi posle rođenja, prema uredbi koju je Bog propisao za čišćenje od krvi.
Pranje krvi bilo je neophodno u najmanju ruku da bi se sprečila infekcija.
Na sličan način se i telo umrlog opere pre sahrane, a u Isusovom slučaju oprano je takođe od krvi, kao i prilikom rođenja.
To je učinio ponovo Josif – ali iz Arimateje, koji je uzeo telo od Pilata („I uzevši Josif telo zavi ga u platno čisto.“ Matej 27:59).
Posle rođenja, Isus je povijen u platno po običaju, da bi se kod bebe sprečila hipotermija (Luka 2.7), to jest sniženje telesne temperature ispod normale.
Posle smrti Isusovo telo takođe je umotano u platno po običaju: “I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.” Jovan 19:40
Običaj sahranjivanja umotavanjem u platno vidi se i kada je Isus vaskrsao Lazara, a prva stvar koju je tražio od ljudi bila je da sa Lazara skinu platno kojim je bio umotan.
“I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdrešite ga i pustite nek ide” Jovan 11.44
U oba slučaja, uvijanje u platno obavio je Josif, prvi put Josif iz Nazareta, a drugi put Josif iz Arimateje (Jovan 19:38–40).
5. Jasle
Tako povijeno dete stavljeno je u jasle. U ovoj neobičnoj kolevci,
Isus je kao beba izgledao slično kao na dan kada je sahranjen u kameni grob.
Povijeno dete u jaslama izgledalo je slično kao mrtvac umotan u platno u kovčegu u koji se sahranjuje, to jest kao Isus na dan kada su ga sahranili.
U oba slučaja neko drugi je morao da se pobrine oko njih, jer sami nisu mogli da brinu za sebe. Dete je bilo živo, ali je izgledalo kao da je spremno za sahranu.
Kad ljudi zamišljaju kako su izgledale jasle u koje je Isus stavljen, pod uticajem Božićnih razglednica i filmova ljudi zamišljaju drvene jasle.
Međutim, u Siriji i Palestini jasle su bile izdubljen kamen krečnjak. Jasle od kamena duže su trajale od drvenih.
Čak i danas postoje kamene jasle od krečnjaka u Megidu, koje su stare čak 3000 godina, i predstavljaju jasle iz štala cara Solomuna.
Kamene jasle još bolje oslikavaju Isusovu sahranu, pošto je Isus stavljen u grob od kamena, isklesan u steni (Luka 23.54; Jovan 19:41).
Dakle, jasle u kojima se nalazilo dete umotano u platno izgledalo je kao grobnica.
6. Anđeli
Zanimljivo je su u oba događaja anđeli objavili radosnu vest, a da su se ljudi oba puta uplašili.
“I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo… i ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskih, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.” Luka 2.9,13,14.
“A anđeo odgovarajući reče ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovde: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mesto gde je ležao Gospod.” Matej 28:5,6
“I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde; nego ustade” (Luka 24.4-7).
Dakle, oba puta, i prilikom rođenja i prilikom smrti Isusa Hrista, anđeli su se pojavili da objave ljudima radosnu vest i umire strah koji su ljudi tada osećali.
7. Pastiri
Kad se Hristos rodio, anđeli su se javili pastirima da se rodio Mesija i poslali ih da mu se poklone.
S druge strane, među darovima koje je Bog dao svom narodu, jeste i dar da budu “pastiri” (“I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje” Efescima 4:11).
Rečju pastiri Bog je opisao duhovnu brigu za ljude koju On očekuje da religiozni ljudi imaju prema drugim ljudima, kao pastiri koji štite stado.
Isus posle vaskrsenja kaže Petru “Pasi jaganjce moje.” i “Pasi ovce moje.” Jovan 21.15-17
Petar poziva i druge starešine crkve: “Pasite stado Božije, koje vam je predato” 1.Petrova 5.2
Petar i Jovan došli su na grob da se uvere da je Isus zaista vaskrsao, a kasnije se Isus pojavljuje pred svim apostolima koji se klanjaju pred Njim, kao što su se i pastiri poklonili prilikom Isusovog rođenja kad su se uverili da je istina ono što su im anđeli rekli.
7b. Znak
Obratite pažnju da anđeo kaže pastirima da će videte znak koji je potvrda da je dete tek rođeni Mesija:
“I eto vam znaka: naći ćete dete povito gde leži u jaslima.” Luka 2:12
Grčka reč “sēmeion” znači: “znak, čudo, vanredni događaj”.
Postavlja se pitanje o kakvom je znaku reč.
Činjenica da je dete povijeno nije specifična, jer je svako dete povijeno kad se rodi.
Neobična je činjenica što je dete stavljeno u jasle, a ne u kolevku.
Po tome su pastiri znali da su našli Mesiju, jer je to bilo sigurno jedino novorođenče koje je stavljeno u jasle.
Međutim, na šta ovaj znak ukazuje?
Dete umotano u platno na sličan način kao što su umotavali i umrle ljude, leži u kamenim jaslama i izgleda kao osoba koju sahranjuju.
Dete je bilo živo, a od rođenja je izgledalo kao da ukazuje na svoju smrt.
Znak koji je dat pastirima kao radosna vest, bio je da je ovo dete rođeno da bi umrlo i ponovo oživelo!
Ovaj znak bio je proročanstvo da će Mesija u budućnosti umreti za grehe ljudi, biće uvijen u platno i sahranjen u kameni grob iz kojeg će vaskrsnuti i izaći živ.
Znak koji su anđeli dali pastirima bilo je proročanstvo o misiji koju će Isus ostvariti na kraju svog života na Zemlji.
Postoji još jedno duboko značenje znaka koji je dat pastirima.
Jasle su mesto gde se hrani i poji stoka.
Izgledalo je da Biblija ukazuje da će ovo dete obezbediti duhovnu hranu za duhovno gladne ljude.
Ovaj proročki znak dat pastirima prilikom rođenja takođe je simetričan sa poslednjim večerom, dan pre Isusove smrti.
Na poslednjoj večeri Isus je ponudio sebe kao hleb života. Zato mesto gde je Isus rođen - Vitlejem, sasvim opravdano nosi ime “Kuća Hleba!”
Obratite pažnju da su pastiri požurili da vide dete u jaslama “I dođoše brzo” (Luka 2:16) i da su Petar i Jovan kao pastiri Božjeg stada požurili da vide Isusov prazan grob da se uvere da je Isus vaskrsao “Trčahu pak oba zajedno” Jovan 20:4), i nalaze laneno platno u koje je Isus bio umotan za sahranu (Luka 24.12).
8. Mirisi
Sledeća paralela jeste da i prilikom rođenja i prilikom smrti Mesije, neko donosi mirise.
Mudraci su doneli kao dar tamjan i smirnu, koja se koristila za pomazivanje umrlih kako bi neutralisala zadah raspadanja (“pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom” Matej 2:11).
Nikodim je za sahranu doneo mirise, smirnu i aloju
(“A dođe i Nikodim, koji pre dolazi k Isusu noću, i donese pomešane smirne i aloja oko sto litara.” Jovan 19:39) kao što su mudraci prilikom rođenja doneli smirnu i tamjan. Kako su čudni putevi Gospodnji!
Kraj Isusovog života i u ovom detalju neverovatno je ličio na početak Njegovog života!
Mirisima je natopljeno laneno platno kojim je Isus obavijen (“I uzeše telo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju. Jovan 19:40).
Na dan vaskrsenja, žene su takođe donele mirise: “I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.” Marko 16:1
Zlato i tamjan koje su mudraci doneli tiču se drugih delova Isusove misije za spasenje ljudi.
Stranci traže Mesiju
Treba primetiti da kao što su prilikom rođenja, Isusa tražili mudraci sa istoka, dakle stranci, nejevreji, isto tako su pred Hristovo stradanje Isusa tražili Grci, (stranci, nejevreji). Pogledajte kako je Isus reagovao kad je čuo da su stranci došli u hram i tražili da ga vide:
“A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovečij. Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi.” Jovan 12:23,24
Dolazak stranaca da vide Mesiju za Isusa je bio ZNAK da je došao trenutak da umre i da vaskrsne. Kako je Isus to prepoznao kao znak?
Zato što se isto to dogodilo kada se On rodio – stranci su došli da ga vide.
Ako su okolnosti Isusovog rođenja bile proročanstvo za Njegovu smrt i vaskrsenje, onda je dolazak mudraca (koji su stranci u Izraelu) ukazivao da će pred Njegovo stradanje takođe stranci da ga prepoznaju kao Mesiju i dođu da ga vide.
Zato Isus kaže da je došao trenutak da se proslavi, tako što će kao zrno pšenice da bude zakopan u zemlju da umre, a zatim će oživeti i roditi veliki rod – vaskrsenje ljudi koji veruju Bogu.
Svetlost i tama
Prilikom Hristovog rođenja, mudraci su pratili zvezdu koja ih je vodila do mesta gde se Isus rodio.
Ta zvezda je bila neobično svetlo, a mudraci su zapazili da se kreće drugačije od ostalih nebeskih tela, jer je mogla da stane iznad određenog mesta i da nastavi da se kreće.
“…A to i zvezda koju su videli na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gde beše dete. A kad videše zvezdu gde je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.” Matej 2:9,10
Logično je da zvezda predstavlja grupu anđela koja je vodila mudrace i pastire do mesta gde se Mesija rodio.
S druge strane, dok je Isus bio na krstu, natprirodna tama spustila se usred dana na Jerusalim.
“A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sata devetoga.” Matej 27:45
Isusovo rođenje bilo je svetlost svetu, a Njegova smrt je tama za ljude koji su odbacili Boga i osudili Isusa na smrt.
Zvezda je mogla da vodi mudrace direktno u Vitlejem, ali ih je prvo dovela u Jerusalim.
Pitanje je zašto prvo u Jerusalim?
Pa zato što će Jerusalim pokriti tama na dan kada su osudili Mesiju na smrt.
Kontrastna osećanja: radost i strah
Suprotnost predstavlja i radost svih koji su došli da vide Mesiju koji se rodio, u odnosu na strah ljudi ispod krsta kada se spustila natprirodna tama.
“A kad videše zvezdu gde je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.” Matej 2:10
“I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje.” Luka 23:45,48
Car Judejski
Takođe, prilikom Isusovog rođenja mudraci pitaju “Gde je car Judejski što se rodio?” Matej 2:2
Odgovor na ovo pitanje nalazimo na kraju Evanđelja, kada je Pilat naredio da zakucaju tablu iznad Isusa na krstu na kojoj je pisalo:
“I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski” Mateju 27:37
Isus je došao kod svojih I oni su ga odbacili, dok su se mudraci poklonili Isusu iako su bili stranci, jer su prepoznali da je car ne samo Judeje, nego Mesija, Spasitelj sveta.
Verske vođe Izraela tražile su Isusa da ga ubiju, kao što je car Irod na početku tražio da ga ubije kad je od mudraca čuo da traže cara Judejskog.
Kada je Irod tražio da ubije Isusa, anđeo je tražio od Marije I Josifa da odnesu bebu u Egipat, jer još nije došao trenutak da umre.
Međutim, u Getsimaniji anđeo hrabri Isusa da se dobrovoljno preda i bude osuđen na smrt, jer je došao trenutak da umre:
“Oče! Kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. A anđeo mu se javi s neba, i krepi ga.” Luka 22:42,43
Sveti Duh
Pred Hristovo rođenje anđeo je rekao Mariji iz Nazareta da će Sveti Duh sići na nju kako bi joj dao silu od Boga.
Radilo se o bezgrešnom začeću Mesije, ali pogledajte anđelov neobičan izbor reči:
“I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij” Luka 1:35
Dakle, Sveti Duh je dao Mariji Božju silu.
Nakon Hristovog vaskrsenja, Isus je učenicima dao slično uputstvo:
“I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.” Luka 24:49
Trebalo je da čekaju do Pedesetnice da se Sveti Duh izlije na njih, i da im silu da po celom svetu govore o spasenju koje nam je Bog obezbedio preko Mesije.
“Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas” Dela 1:8
Dakle, i u ovom slučaju sišao je Sveti Duh i dao im Božju silu, to jest “silu s visine”.
Na sličan način Bog radi sa svakim pojedincem. Svetim Duhom nam daje silu, prolazimo kroz nevolje i probleme koji se na kraju pretvaraju u radost zbog vaskrsenja i večnog života sa Bogom posle drugog Hristovog dolaska.
S nama Bog
Evanđelista Matej rekao je da Isusovo rođenje predstavlja ispunjenje Isaijinog proročanstva da će Bog biti sa svojim narodom:
“Eto, devojka (devica) će zatrudneti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog.” Matej 1:23
Na kraju evanđelja, poslednje reči koje je Isus rekao učenicima, bile su: “…I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin.” Matej 28.20
Zašto je Hristovo rođenje važno?
Simetrija između Isusovog rođenja i Njegove smrti i vaskrsenja upadljiva je i prelepa, ali estetski ugođaj nije glavna poruka teksta.
Očigledno da je namera teksta o Hristovom rođenju bila da bude proročanstvo za Hristovu smrt i vaskrsenje.
Ljudi koji su gledali poslednji dan Isusovog života i Njegovo vaskrsnje, nisu mogli da se ne sete prvih dana Njegovog života kako im ih je opisala Marija iz Nazareta, sva čuda koja su bila van prirodnog toka događaja.
Biblijski tekst koji opisuje Isusovo rođenje kao ogledalo u kojem se vide događaji na kraju Hristovog života i Njegovo vaskrsenje.
Hristovo rođenje je odjek događaja o Hristovoj smrti i vaskrsenju. Ljudi koji su znali kako se odigralo Hristovo rođenje, mogli su da vide koja je svrha deteta koje se rodilo.
Na žalost, samo pastiri, mudraci iz daleke zemlje i mali broj ljudi obratio je pažnju na rođenje Mesije, pa je većina ljudi bila nespremna i razočarana kada je Mesija stradao, ne znajući da sledi Njegovo vaskrsenje.
Bog je nadahnuo Bibliju da nam da značajna proročanstva o stvarima koje treba da znamo da bi doneli značajne odluke za svoj život.
Kao što je Bog planirao i ispunio paralele između početka i kraja Isusovog života, tako će ispuniti i proročanstva vezana za drugi Hristov dolazak koji je pred nama.
Bilo je mnogo religioznih ljudi koji su svojim tumačenjima i tradicijama izopačili Božje otkrivenje, pa nisu prepoznali Mesiju, niti su mu verovali.
Samo mali broj iskrenih ljudi prepoznali su Mesiju i poverovali mu. Na sličan način će ljudi odlučiti za ili protiv Boga i pred drugi Hristov dolazak.
U zavisnosti od odluke svakog čoveka koji je ikada živeo na zemlji, Bog će izvršiti presudu za spasenje ili za večnu smrt.
Pred svakog od nas stavljen izbor između života i smrti, između života sa Bogom ili bez Boga.
Bog koji je ovako planirao u prošlosti, sigurno će ispuniti svoj plan u budućnosti, da ukloni greh iz svemira i spase ljude koji su se pokajali za greh i vratili Bogu.
Bog je pokazao da hoće i može da nas spasi, a izbor je na nama.