23 RAST POPULACIJE I RASPON LJUDSKE ISTORIJE
Danas na Zemlji ima oko 6 milijardi ljudi. Po sadašnjoj stopi rasta populacije od 2%, od samo jednog para do 6 milijardi došlo bi se za samo 1100 godina! Ako čovek postoji na Zemlji oko milion godina, kako tvrde evolucionisti, pri sadašnjoj stopi rasta danas bi trebalo da živi 108600! Taj broj je apsurdan, ali evolucionistički uniformizam zahteva da toliko ljudi sada treba da postoji.
Ako uzmemo u obzir bolesti, gladi i ratove, pri umerenoj stopi rasta populacije od samo 1% godišnje, zasićenje populacije bi bilo dosegnuto za manje od 5.000 godina, ostavljajući 995.000 godina sa stopom rasta od 0%. Za to vreme milioni miliona ljudi i žena živeli bi i umirali. Međutim, njihovi ostaci nisu nađeni. Njihovi alati i građevine nigde nisu viđene.
Da li je razumno pretpostaviti da je čovek postojao milion godina, a da je tek nedavno naučio veštinu građenja, poljoprivrede i metalurgije, unutar poslednjih nekoliko hiljada godina? Naročito je iznenađujuće da čovekova najranija dela, kao što je Keopsova piramida, zahteva napredno znanje arhitekture i astronomije, a da su rane pećinske slike majstorski radovi po savremenom standardu.
Iako danas postoje brutalni genocidi, ogroman broj abortusa, strašni ratovi, smrtonosne bolesti i smrt od gladi od kojih umiru milioni, stopa rasta populacije nije se mnogo promenila. Ako je čovek na Zemlji prisutan 1 milion godina, stopa rasta bi trebalo da bude samo 0,0002%. Tako niska stopa rasta populacije nikad nije viđena. Broj ljudi koji bi umro za to vreme je toliki da bi ispunio celu zapreminu planete Zemlje! Gde su ostaci tolikih ljudi? A gde su tek ostaci životinja i biljaka?
država godina popisa stopa rasta populacije prosečni godišnji rast
V. Britanija 1991 0,0%
V. Britanija 1939-1951 0,43% najmanja
V. Britanija 1811-1821 1,64% najveća 0,87 %
Nemačka 1837-1991 0,812%
Francuska 1801-1975 0,377%
ceo svet 1985-1990 1,7 %
Ako je kameno doba zaista trajalo 100.000 godina i imalo populaciju između 1 i 10 miliona ljudi, trebalo bi da bude zatrpano oko 4 milijarde tela u najgornjim slojevima tla, a pronađeno je samo nekoliko.
Rast populacije Izraela u Egiptu
Broj Jakovljeve porodice koja je ušla u Egipat dat je u 1.Mojsijevoj 46, gde nam se kaže da je Jakov, sa njegovih 12 sinova, njihovih sinova i 2 unuka, brojao ukupno 70 osoba. U 2.Mojsijevoj 12,37-41 tvrdi se da 430 godina kasnije Izraelska populacija broji oko 600.000 ljudi osim žena i dece. To pretstavlja stopu rasta od oko 2,13%. Prema 2.Mojsijevoj 1,7 Izraelci su bili plodni i veoma su se umnožili. Stopa od 2,1% za 430 godina je veća od nedavne svetske stope rasta od 1,7% i mnogo, mnogo veća od stope u Zapadnoj Evropi od 0,4-0,9% (Demografski Godišnjak iz 1991 beleži za Afriku prosečnu stopu rasta između 1985 i 1990 od 3,0% godišnje). Ovako visoka stopa za Izrael je iznenađujuća jer su je 2 faktora otežavala zadnjih 80 godina: radili su ropski posao i novorođeni dečaci bili su ubijani.
Zla i ratovi
Na stopu rasta populacije utiču velike katastrofe kao što su ogromni pomori, bolesti, ratovi. Ali kao što je slučaj sa modernom Nemačkom, efekat ratova nije bio tako značajan za dugo vreme. Prvi nalet Crne Smrti harao je Evropom od 1347-1351. Uporedne arhive ukazuju da je smrtnost varirala u različitim oblastima između 1/8 i 2/3 populacije. Brojevi nisu dosegli nivo od pre 1348 do početka 16. veka (Mikropedija Britanika).
Genetika i populaciono grlo
Analize genetske različitosti, koje je principijelno doneo Naojuki Takahata i Jan Klajn na Graduate University for Advanced Studies u Japanu, izveštava u "Science", 16.01.1995. pokazujući kako smo mi ljudi slični genetski jedan drugom. Bilo koja 2 čoveka iz različitih krajeva zemlje ima sličnije gene nego dve gorile iz iste Zapadno Afričke šume. Zaključak Japanske studije jeste da je pre nekog vremena, možda 12.000 ili više godina, ljudska populacija pretrpela katastrofu i pala na 10.000 ljudi, pre no što se povećala na današnji broj. Usko grlo populacije potvrđuje predanje mnogih plemena i nacija, i podržava biblijski izveštaj o svetskom Potopu u Nojeve dane. Od Noja, njegova 3 sina i njihovih žena, tj. 8 osoba, stvorena je današnja populacija. Biblija datira ovu kataklizmu na pre oko 4.400 godina. Njih 8 su opet potomci samo jednog para, Adama i Eve, koji su živeli oko 1.600 godina ranije, što se poklapa sa studijom mitohondrija DNA.
Koliko dugo je potrebno da od 8 ljudi dosegnemo današnju svetsku populaciju, koristeći kao vodič minimum i maksimum stope rasta za Veliku Britaniju (što je manje od svetskog proseka)? Stopom od 0,43% broj ljudi u svetu bio bi dosegnut za 4.738 godina, a stopom od 0.87% za samo 2.347 godina! Ovi podaci se slažu sa vremenskom skalom Biblije.
Stopa rasta od samo 0,377%, najniža stopa rasta u Zapadnoj Evrapi, za period od recimo 50.000 godina, dovela bi do neverovatnog broja od 1082 ljudi! Ova cifra je veća od procenjenog broja čestica u svemiru. A 50.000 godina je samo delić vremena koje evolucionisti tvrde da je čovek proveo na Zemlji. Ako je evolucija istinita, zemlja bi odavno došla do tačke zasićenja stanovništva.
Kad čovek razvija svoje stanište, on preuzima staništa drugih stvorenja. Kad bi evoluciona teorija bila tačna, današnja kriza zbog iskrčenja šuma, dogodila bi se hiljadama hiljada godina pre. Zemljine mineralne rezerve odavno bi bile iscrpljene ako bi svet bio prenaseljen ljudima koji koriste bronzu i gvožđe. Zagađenje i ulov riba odavno bi uzeli svoje u okeanima. Sve ovo se ipak nije dogodilo.
Zaključak
Proučavanje populacione statistike ukazuje da čovek nije postojao do pre nekoliko hiljada godina. Ako bi čovek postojao samo 50.000 godina Zemlja bi postala prezasićena ljudima odavno, i izvori bi bili iscrpljeni.
Proučavanje ljudske genetike pokazuje da smo svi nastali od jedne žene, što se slaže sa pričom o Adamu i Evi. Nedavna Japanska studija pokazuje da je svetska populacija bila vrlo mala pre nekoliko hiljada godina, što se slaže sa pričom o Potopu u Nojeve dane.
Ukratko, populaciona statistika, kao i ljudska genetika podržavaju biblijski pogled na ljudsku istoriju, a veoma se suprote evolucionom scenariju. Stvoritelj je poklopio događanje popisa stanovništva sa utelovljenjem Isusa Hrista na Zemlji. Kao da nam je time pokazao da popisom stanovništva i statistikom možemo doći do zaključka da je ljudska populacija na Zemlji prisutna oko 6000 godina, a ne 100.000 koliko tvrde evolucionisti.
Ako uzmemo u obzir bolesti, gladi i ratove, pri umerenoj stopi rasta populacije od samo 1% godišnje, zasićenje populacije bi bilo dosegnuto za manje od 5.000 godina, ostavljajući 995.000 godina sa stopom rasta od 0%. Za to vreme milioni miliona ljudi i žena živeli bi i umirali. Međutim, njihovi ostaci nisu nađeni. Njihovi alati i građevine nigde nisu viđene.
Da li je razumno pretpostaviti da je čovek postojao milion godina, a da je tek nedavno naučio veštinu građenja, poljoprivrede i metalurgije, unutar poslednjih nekoliko hiljada godina? Naročito je iznenađujuće da čovekova najranija dela, kao što je Keopsova piramida, zahteva napredno znanje arhitekture i astronomije, a da su rane pećinske slike majstorski radovi po savremenom standardu.
Iako danas postoje brutalni genocidi, ogroman broj abortusa, strašni ratovi, smrtonosne bolesti i smrt od gladi od kojih umiru milioni, stopa rasta populacije nije se mnogo promenila. Ako je čovek na Zemlji prisutan 1 milion godina, stopa rasta bi trebalo da bude samo 0,0002%. Tako niska stopa rasta populacije nikad nije viđena. Broj ljudi koji bi umro za to vreme je toliki da bi ispunio celu zapreminu planete Zemlje! Gde su ostaci tolikih ljudi? A gde su tek ostaci životinja i biljaka?
država godina popisa stopa rasta populacije prosečni godišnji rast
V. Britanija 1991 0,0%
V. Britanija 1939-1951 0,43% najmanja
V. Britanija 1811-1821 1,64% najveća 0,87 %
Nemačka 1837-1991 0,812%
Francuska 1801-1975 0,377%
ceo svet 1985-1990 1,7 %
Ako je kameno doba zaista trajalo 100.000 godina i imalo populaciju između 1 i 10 miliona ljudi, trebalo bi da bude zatrpano oko 4 milijarde tela u najgornjim slojevima tla, a pronađeno je samo nekoliko.
Rast populacije Izraela u Egiptu
Broj Jakovljeve porodice koja je ušla u Egipat dat je u 1.Mojsijevoj 46, gde nam se kaže da je Jakov, sa njegovih 12 sinova, njihovih sinova i 2 unuka, brojao ukupno 70 osoba. U 2.Mojsijevoj 12,37-41 tvrdi se da 430 godina kasnije Izraelska populacija broji oko 600.000 ljudi osim žena i dece. To pretstavlja stopu rasta od oko 2,13%. Prema 2.Mojsijevoj 1,7 Izraelci su bili plodni i veoma su se umnožili. Stopa od 2,1% za 430 godina je veća od nedavne svetske stope rasta od 1,7% i mnogo, mnogo veća od stope u Zapadnoj Evropi od 0,4-0,9% (Demografski Godišnjak iz 1991 beleži za Afriku prosečnu stopu rasta između 1985 i 1990 od 3,0% godišnje). Ovako visoka stopa za Izrael je iznenađujuća jer su je 2 faktora otežavala zadnjih 80 godina: radili su ropski posao i novorođeni dečaci bili su ubijani.
Zla i ratovi
Na stopu rasta populacije utiču velike katastrofe kao što su ogromni pomori, bolesti, ratovi. Ali kao što je slučaj sa modernom Nemačkom, efekat ratova nije bio tako značajan za dugo vreme. Prvi nalet Crne Smrti harao je Evropom od 1347-1351. Uporedne arhive ukazuju da je smrtnost varirala u različitim oblastima između 1/8 i 2/3 populacije. Brojevi nisu dosegli nivo od pre 1348 do početka 16. veka (Mikropedija Britanika).
Genetika i populaciono grlo
Analize genetske različitosti, koje je principijelno doneo Naojuki Takahata i Jan Klajn na Graduate University for Advanced Studies u Japanu, izveštava u "Science", 16.01.1995. pokazujući kako smo mi ljudi slični genetski jedan drugom. Bilo koja 2 čoveka iz različitih krajeva zemlje ima sličnije gene nego dve gorile iz iste Zapadno Afričke šume. Zaključak Japanske studije jeste da je pre nekog vremena, možda 12.000 ili više godina, ljudska populacija pretrpela katastrofu i pala na 10.000 ljudi, pre no što se povećala na današnji broj. Usko grlo populacije potvrđuje predanje mnogih plemena i nacija, i podržava biblijski izveštaj o svetskom Potopu u Nojeve dane. Od Noja, njegova 3 sina i njihovih žena, tj. 8 osoba, stvorena je današnja populacija. Biblija datira ovu kataklizmu na pre oko 4.400 godina. Njih 8 su opet potomci samo jednog para, Adama i Eve, koji su živeli oko 1.600 godina ranije, što se poklapa sa studijom mitohondrija DNA.
Koliko dugo je potrebno da od 8 ljudi dosegnemo današnju svetsku populaciju, koristeći kao vodič minimum i maksimum stope rasta za Veliku Britaniju (što je manje od svetskog proseka)? Stopom od 0,43% broj ljudi u svetu bio bi dosegnut za 4.738 godina, a stopom od 0.87% za samo 2.347 godina! Ovi podaci se slažu sa vremenskom skalom Biblije.
Stopa rasta od samo 0,377%, najniža stopa rasta u Zapadnoj Evrapi, za period od recimo 50.000 godina, dovela bi do neverovatnog broja od 1082 ljudi! Ova cifra je veća od procenjenog broja čestica u svemiru. A 50.000 godina je samo delić vremena koje evolucionisti tvrde da je čovek proveo na Zemlji. Ako je evolucija istinita, zemlja bi odavno došla do tačke zasićenja stanovništva.
Kad čovek razvija svoje stanište, on preuzima staništa drugih stvorenja. Kad bi evoluciona teorija bila tačna, današnja kriza zbog iskrčenja šuma, dogodila bi se hiljadama hiljada godina pre. Zemljine mineralne rezerve odavno bi bile iscrpljene ako bi svet bio prenaseljen ljudima koji koriste bronzu i gvožđe. Zagađenje i ulov riba odavno bi uzeli svoje u okeanima. Sve ovo se ipak nije dogodilo.
Zaključak
Proučavanje populacione statistike ukazuje da čovek nije postojao do pre nekoliko hiljada godina. Ako bi čovek postojao samo 50.000 godina Zemlja bi postala prezasićena ljudima odavno, i izvori bi bili iscrpljeni.
Proučavanje ljudske genetike pokazuje da smo svi nastali od jedne žene, što se slaže sa pričom o Adamu i Evi. Nedavna Japanska studija pokazuje da je svetska populacija bila vrlo mala pre nekoliko hiljada godina, što se slaže sa pričom o Potopu u Nojeve dane.
Ukratko, populaciona statistika, kao i ljudska genetika podržavaju biblijski pogled na ljudsku istoriju, a veoma se suprote evolucionom scenariju. Stvoritelj je poklopio događanje popisa stanovništva sa utelovljenjem Isusa Hrista na Zemlji. Kao da nam je time pokazao da popisom stanovništva i statistikom možemo doći do zaključka da je ljudska populacija na Zemlji prisutna oko 6000 godina, a ne 100.000 koliko tvrde evolucionisti.